Dres koji dijete nosi kao drugu kožu – i kako odabrati pravi

Svaki roditelj nogometaša zna taj ritam. U kolovozu se kupuju nove štucne, nove kopačke, novi dres. U studenom je dijete naraslo dva centimetra i hlačice su pretijesne. U veljači kopačke imaju rupu na prstima. U travnju opet stojiš pred pitanjem gdje nabaviti novu opremu koja će izdržati barem do kraja sezone. Nogomet nije jeftin sport. To je istina. Ali postoje načini kako držati troškove pod kontrolom, a da dijete ne igra u ošlajfanim krpama koje nitko ne želi nositi.

Ne radi se o tome da kupite najjeftinije što nađete. Radi se o tome da kupite pravu stvar u pravo vrijeme.

Prvi savjet je zapravo prilično očit, ali malo tko ga primjenjuje. Kupujte između sezona. Dječji nogometni dresovi najlakše su dostupni u rujnu i listopadu, kada su jesenske novosti već u trgovinama, a ljetna kolekcija mora nestati. To su isti komadi, ista kvaliteta, ali cijena je često prepolovljena. Isto vrijedi u ožujku, kada se zimska odjeća rasprodaje, a proljetna kolekcija dolazi. Ako znate planirati malo unaprijed, uštedjet ćete mnogo.

Drugi savjet odnosi se na veličinu. Djeca rastu, ali ne rastu ravnomjerno. Neka djeca mogu imati istu veličinu hlačica cijelu godinu, dok dres treba mijenjati dvaput. To znači da ne morate svaki put kupovati sve u istoj veličini. Kupujte dresove broj veće, ali hlačice u pravoj veličini. Dres se može zavrnuti u rukavima, hlačice se ne mogu rastegnuti. To je jednostavno pravilo koje štedi novac i živce.

Materijal je treća stvar o kojoj vrijedi razmisliti. Poliester je standard i to s dobrim razlogom. Odvodi znoj, brzo se suši i zadržava oblik nakon mnogih pranja. Pamuk se možda čini ugodnijim na dodir, ali nakon sat vremena igranja je težak, hladan i neugodan. Osim toga, pamuk se brže troši, pogotovo ako dijete igra na šljunku ili umjetnoj travi. Dakle, iako je pamučni dres jeftiniji pri kupnji, dugoročno je skuplji.

Sljedeća stvar na koju mnogi roditelji ne pomišljaju je način pranja. Nogometna odjeća koja se pere pogrešno ne traje tako dugo. Visoka temperatura, omekšivač i sušilica uništavaju i tkaninu i tisak. Ako umjesto toga perete na 30 stupnjeva, izostavite omekšivač i objesite odjeću da se suši, izdržat će još mnogo sezona. To je besplatno i štedi novac.

Što se tiče dresova s imenom i brojem, vrijedi spomenuti jednu stvar. Tisak je često ono što se prvo pokvari, a ne tkanina. Dakle, ako dijete želi dres s logotipom omiljenog kluba ili imenom igrača, pobrinite se da tisak bude kvalitetan. Dobar tisak traje godinama. Loš tisak pukne nakon pet pranja. To je razlika između dobre kupnje i pogreške.

Dakle, gdje kupovati? Mogućnosti je mnogo. Veliki sportski lanci imaju prednost u raznolikosti i mogućnosti isprobavanja, ali cijene su često visoke. Internetske trgovine mogu biti jeftinije, pogotovo ako ste spremni pričekati nekoliko dana na dostavu. A tu je i rabljeno. Nogometni dresovi su jedna od onih vrsta odjeće koja se stvarno dobro drži iz druge ruke, jer se koriste ograničeno i rijetko se potpuno potroše. Rabljeni dres u dobrom stanju može koštati petinu originalne cijene, a dijete obično ne mari što ga je netko nosio prije njega.

Druga strategija je kupnja više komada odjednom kada je rasprodaja. Mnoge trgovine imaju kampanje u kojima dobivate popust ako kupite tri ili više komada. Ako znate da će dijete trebati novu odjeću za pola godine, možda se isplati kupiti odmah. Ali pazite da ne kupite previše u istoj veličini. Lako je završiti s pet dresova koji su svi odjednom premali.

Postoji i društveni aspekt koji vrijedi spomenuti. U nekim ekipama i nekim sredinama postoji pritisak da dijete ima najnovije dresove, najskuplje kopačke, najnoviji model. Djetetu je teško oduprijeti se tome. Ali mnogi klubovi i treneri aktivno rade protiv te kulture, i o tome se može razgovarati s djetetom. Igranje nogometa nije pitanje onoga što nosite. Pitanje je onoga što radite na terenu. Zvuči kao kliše, ali istina je, i djeca to često razumiju bolje nego što mislimo.

Još jedan savjet: pratite vlastitu rasprodaju kluba. Mnoga udruženja prodaju rabljenu odjeću ili organiziraju dane razmjene, gdje obitelji mogu donijeti komade koji im više ne odgovaraju i odnijeti nešto drugo kući. To je pametan način da se troškovi drže nisko i istovremeno doprinese održivijoj potrošnji. Pitajte voditelja ekipe ili nekoga u odboru priprema li se nešto takvo.

Na kraju, ne zaboravite da jeftino ne znači uvijek lošije. Postoji mnogo komada u srednjem cjenovnom razredu koji izdrže barem jednako dobro kao skupi brendirani proizvodi. Radi se o tome da pogledate šavove, materijal i kroj, a ne logotip. Dijete će primijetiti razliku između dresa koji dobro stoji i onoga koji grebe, ali rijetko će primijetiti razliku između skupe marke i jeftinije. Stoga vjerujte vlastitim očima i reakciji djeteta, a ne cjeniku.

Nogomet treba biti zabava. Ne smije biti financijski teret. Uz malo planiranja, malo strpljenja i malo zdravog razuma, troškovi se mogu držati pod kontrolom, a da se dijete ne osjeća lošije od drugih. I to je na kraju najvažnije.

Tags: Djecji nogometni dresovi